Sredinom prošle godine među iznajmljivačima je jedna od aktualnijih tema bila uvođenje novog poreza o kojemu su pisali mediji i vodile se rasprave, a nekako se sve to odvijalo u kontekstu nagađanja o sadržaju novog Zakona o turizmu koji je stupio na snagu 1.1.2024. godine.
Ipak, kada je obznanjen prijedlog tog Zakona na javnom savjetovanju, postalo je jasno da se njime (barem zasad) ne uvodi nikakve nove financijske obveze iznajmljivačima. No, izgleda da one ipak dolaze, ali kroz druga vrata. Naime, u zadnjem su kvartalu godine na snagu stupile izmjene Zakona o lokalnim porezima koje se u jednom svog segmentu dotiču i privatnih iznajmljivača.
Člankom 20. ovog zakona propisano je da jedinice lokalne samouprave (općine i gradovi) mogu uvesti sljedeće poreze: porez na potrošnju, porez na kuće za odmor i porez na korištenje javne površine. To samo po sebi nije novost jer je porez na kuće za odmor postojao i dosad, međutim razlika je u proširenju definicije „kuće za odmor“, a time i proširenju skupine obveznika koji će ovaj porez morat plaćati. Do sada se je u kontekstu ovog zakona kućom za odmor smatralo vikendice, odnosno objekte koji se nalaze na adresi izvan prebivališta vlasnika i služe za povremeni boravak. Izmjenama zakona sada je „kuća za odmor“ definirana kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, odnosno koji se ne koriste za trajno stanovanje. Iako postoje različita tumačenja što točno ovo obuhvaća, razvidno je da novi porez neće zaobići iznajmljivače, barem ne one koji smještajnu jedinicu za turiste imaju izvan adrese na kojoj žive. Porezna uprava tumači kako nikakvih promjena u odnosu na dosadašnje stanje nema, da je ovaj porez i u ovakvom obliku (za jednake skupine obveznika) postojao i do sad te da je uvođenje istoga opcionalno, a ne i obvezatno, no na terenu ipak vidimo da se užurbano krenulo u prikupljanje podataka o kvadraturama kuća za odmor kako bi se porez mogao naplaćivati, a te podatke trebaju dostaviti i privatni iznajmljivači.
Kako će se obračunavati novi porez i koliko iznosi?
Visinu poreza kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno gradska ili općinska vijeća. Gradska i općinska vijeća dužna su, ako žele naplaćivati ovaj porez, najkasnije do 15.12. tekuće godine donijeti odluku o iznosu poreza, koja stupa na snagu 1.1. iduće godine. Minimalan iznos je 0,60 eura po m2 korisne (neto) površine, a maksimalan je 5,00 eura. Do sada je gornja granica ovog poreza iznosila 1,99 eura.
Primjerice, ako je gradsko/općinsko vijeće donijelo odluku da će porez iznositi 4,00 eura po m2, za kuću za odmor koja ima neto korisnu površinu 150 m2, vlasnik će morati platiti 600,00 eura godišnje. Riječ je o poprilično značajnom izdatku o odnosu na dosadašnje obveze iznajmljivača. Ako uzmemo da je prosjek iznosa turističke pristojbe 50,00 eura po ležaju (negdje je više, negdje manje), a visina paušalnog poreza na dohodak po osnovi iznajmljivanja 30,00 eura po ležaju, za kuću za odmor kapaciteta za 4 osobe ukupna godišnja davanja iznosila su oko 345 eura (turistička pristojba + paušalni porez na dohodak + članarina turističkoj zajednici). Ovaj je porez, dakle, gotovo dvostruko toliko.
Što ako iznajmljivač ne dostavi podatke o smještajnim objektima?
Prema članku 49. Zakona o lokalnim porezima, obveznici poreza dužni su do 31.3. tekuće godine dostaviti podatke o kućama za odmor koji se odnose na mjesto gdje se nalaze ti objekti, korisnu površinu te druge potrebne podatke. Za nepodnošenje prijave predviđene su novčane kazne za prekršaj, i to za pravne osobe od 260,00 do 3.310,00 eura te za fizičke osobe u iznosu od 10,00 do 660,00 eura.
Većina općina i gradova krenula je već od početka godine dostavljati obavijesti obveznicima o potrebi dostave podataka za utvrđivanje iznosa poreza. U slučaju da tražene podatke ne dobiju, neke će općine i gradovi samostalno utvrđivati kvadrature smještajnih objekata. U svakom slučaju, plaćanje ovog poreza neće se moći izbjeći pa se iznajmljivačima preporučuje da surađuju s općinom ili gradom i dostave sve podatke koje se od njih bude tražilo. Neki od njih iznajmljivače traže da popune određene obrasce u kojima samostalno navode kvadrature objekta, ali većina traži i dodatnu dokaznu dokumentaciju, poput tlocrta objekta, kupoprodajnih ugovora, vlasničkog lista, rješenja o kategorizaciji i dr.
Što sada učiniti?
Ako još niste poštanskim putem dobili obavijest o prikupljanju podataka od strane općine/grada na čijem se području nalazi vas smještajni objekt, savjetujemo da se samostalno informirate pretraživanjem internetskih stranica općine ili grada (neki od njih ne šalju obavijesti svim obveznicima, već samo postavljaju javnu obavijest na internet stranice) i/ili da ih o tome upitate telefonski ili e-mailom. Rok za dostavu podataka se bliži stoga nemojte riskirati eventualne kazne i provjerite što je odlučeno na razini općine ili grada u kojemu se nalazi vaš objekt.